Kontinuirana likovna radionica za one koji se žele mijenjati u sezoni 2011-12.

Pozivam vas da se pridružite iskustvu kontinuiranog rada na sebi u Centru Staze uz pomoć plesa, meditacije i slikanja. Grupa od najviše 10 osoba će se sastajati jednom tjedno u periodu od 6 mjeseci i u okružju međusobne podrške i primjerenog vodstva istraživati kretanje energije vezano za određene obrasce ponašanja i djelovanja u svakodnevnom životu. Svrha ove radionice je svjesno sagledavanje energetskih obrazaca koji ometaju mogućnost promjene i osobnog rasta. Likovno izražavanje dio je procesa osvještavanja tih obrazaca.

Kontinuirana radionica počet će tijekom rujna 2011. i trajati do početka svibnja 2012. Sastajat ćemo se u večernjim satima u trajanju od 2 do 3 sata, što ovisi o procesu i dinamici grupe tijekom sastanka.

Cijena radionice je 450 kn mjesečno, što uključuje likovne materijale i pribor.

Prijave i info na centarstaze@net.hr  i 098-278469

Mjesto održavanja radionice: prostor Centra Staze.

OSVRT NA RADIONICU “RASTEM I SLIKAM” 2009-10.

Krajem lipnja završili smo prvu sezonu našeg druženja u radionici “Rastem i slikam”. Vođena osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Životu i Postojanju koji su nam omogućili da se svakog četvrtka navečer okupljamo u Centru Staze, htjela bih podijeliti, prvenstveno sa polaznicima ove grupe kao i sa svima koje privuče ovaj tekst, moj doživljaj i dojmove ove radionice.

Radionica “Rastem i slikam” iznikla je iz potpunog ništavila, iz bezdana crne praznine u kojoj ne postoji ništa, nikakav oblik vezanosti. Na razini mentalnog to se polazište manifestiralo kao jedno veliko NE ZNAM. U tom ne znam koje je već u početku odstranilo mogućnost vođenja radionice po bilo kakvoj zamisli ili konceptu, u potpunoj tami mogla sam vidjeti samo odraz svojih vlastitih sadržaja - straha, nemoći, vezanosti, zatvorenosti i plitkosti uma. Ako su polaznici ove radionice u početku prolazili raznorazne otpore, ljutnju i razdražljivost, ja sam prolazila čisti ledeni užas. Da li je moguće iz tog prostora potpunog mraka, bez osjećaja gravitacije, bez osjećaja sigurnosti i reda uspostaviti kontakt s grupom ljudi i, štoviše, još ih voditi u njihove vlastite doživljaje? Ako bih otišla u nekakvu djelatnost, planiranje ili napor, osjećala sam nedostatak vjerodostojnosti i iskrenosti, kao da na silu grebem po površini dok čitav svemir ostaje netaknut na jednoj dubljoj razini. U tom procesu sam shvatila  da je to i jest jedini doseg mog ega-  nasilno grebanje po površini nepoznatog.

Nakon otprilike dva mjeseca uvidjela sam da će ova radionica biti potpuno drugačija od svih koje sam osmislila i vodila u posljednjih osam godina. Budući da je grupa već bila tu, a ja još uvijek nisam znala što točno radim, nije mi bilo druge nego da prihvatim tu svoju nemoć i neznanje i prepustim se svim mogućnostima, uključujući mogućnost da svi polaznici radionice odustanu i odu.

Do svibnja dvije su osobe napustile radionicu. U tom trenu u grupi se dogodio proboj, energije su se harmonizirale kao da je netko iznenada i sasvim slučajno uštimao božanski instrument. U prostoru se počela osjećati ranjivost i istovremeno povjerenje. Sada smo svi hodili, svatko na svoj osebujan način, ususret nepoznatom, crnom beskraju.

Puno smo koristili naše fizičko tijelo, plesali smo i kretali se na raznorazne načine. Cijelo vrijeme smo bili u tišini, bez osobnih razgovora, a onda, u određenom trenutku, kada je iz tajanstvenog crnila počeo kapati slatki, gusti med milosti, posjedali bismo na pod i slikali. Slikanje je dolazilo neplanirano, često je trajalo vrlo kratko, nepredvidljivo i uglavnom u suprotnosti s bilo kakvim očekivanjima. Mene je to podsjećalo na rađanje, no ovaj put na svijet nije dolazilo još jedno biće već se svaki put rodio neki izgubljeni, zaboravljeni ili potpuno nepoznati dio nas samih.

Iako moj razumski dio još uvijek teško prihvaća ovu radionicu i glasno i ogorčeno protestira zahtijevajući izmjene i intervencije, tišina jednog dubljeg znanja zaglušuje tu pobunu dajući mi, u ljubavi i suosjećanju, barem na tren, uvid u moju istinsku bit.

Veselim se nastavku našeg zajedničkog putovanja u rujnu.

U ljubavi i povjerenju,

Andrea Weiss Sadeh

OSVRTI POLAZNICA I POLAZNIKA:

“Rastem i slikam” radionica je za mene savršeni spoj rada na sebi kroz meditacije, ples, pjesmu i slikanje.

Veselim se svakom novom susretu kao da je prvi, a ujedno osjećam da sa sobom iz sata u sat činim ogromne korake naprijed, u svjesnije, kvalitetnije i veselije življenje. Kao da svaki puta moja duša dobije “dozu” upravo toga nečega što joj treba.

Andrea nas na svoj specifičan način vodi i usmjerava kako bismo što više vremena na radionici, a i u životu bili u suglasju sa sobom, a da pri tome ostanemo autentični i u ravnoteži. - Ratka

✶

Kroz glazbu, ples i meditaciju stupam na stazu srca, koja mi je u početku bila tamna i nepregledna. Osjećao sam se kao dječačić u prvim danima škole, nesiguran, ali spreman rasti.

Prvi puta u životu sam osjetio čaroliju plesa, onaj trenutak kad si jedno s pokretom i tonom. Kroz meditaciju sam ulazio u dubine duha, kupao se u bojama, slušao tišinu i ćutio lakoću božanske zbilje.

Ali kad je trebalo naslikati “utiske” postajao sam svjestan ključnog osjećaja koji me pratio u svim fazama života: “Što će drugi reći o meni i mojoj slici? Moram ispuniti očekivanja...” i sl.

Tijekom slikanja bih se počeo znojiti i za desetak minuta sam bio mokar kao miš. I osjećao sam se kao miš. Taj osjećaj me je intenzivno pratio tijekom prvih susreta.

Tada sam prvi puta ozbiljno shvatio da u nazivu radionice postoji i glagol “RASTI”. Također sam shvatio da ako želiš i odlučiš rasti, moraš postati svjestan svoje malenkosti. - Branko

✶

Na radionicu sam došla “slučajno” – nakon jednog poslanog maila i ne baš previše uvida o čemu se zapravo radi. No zato postoje unutarnji glasovi koji te vode, i tako sam se našla među prvih osam koji su zajedno s Andreom započeli ovo debitantsko samospoznajuće kreativno putovanje.

I nisam zažalila. Dapače.

Radionica je jedinstvena u pristupu, nepredvidiva je i intutivna. Uključuje pokret, ples, meditacije i slikanje.

Ono što ćete od nje “dobiti” ovisi isključivo o vama. Ukoliko ste spremni biti otvoreni, iskreni i autentični – dobit ćete puno.

Ja sam “dobila” puno. - Ivona